Program radionice sekcije Djeca i arhitektura, DiA DAI, pokrenut je od jeseni 2010. u suradnji s osnovnom školom Veli Vrh u Puli, kao zajednička aktivnost u sklopu nastave likovne kulture. U prostoru novosagrađene škole radi se s domicilnim osnovnoškolcima, ali i drugom zainteresiranom djecom, jednom mjesečno tijekom školske godine, prema programu rada DiA DAI. Do sad su održane tri radionice, s temom „ Osjetila u prostoru“ i „dimenziranje čovjekova okoliša“ ; namjera im je bila istraživanje osjetilnih fenomena kao uvod u teme prostornog oblikovanja i osvještavanje odnosa –čovjek – njegovo tijelo kao mjera okruženja – prostor.

Djeca su učila istraživati fenomen vidnog polja i sadržaja biranog kadra; objašnjeni su pojmovi perskpertive i skraćenja, kao i razlike između onoga „ što vidimo“ i „što znamo“ o prostoru; istraživali su taktilnost prostora, njuh i sluh u funkciji oblikovanja.

Radionica o čovjeku i mjerama uputila je djecu da povežu upotrebne predmete iz okruženja s uprosječnim dimenzijama tijela, a u vježbi izrade kartonskog modela učionice stekli su vještinu premjeravanja prostora, pretvaranja u dogovorene mjerne jedinice i analize prostornih odnosa u velikom i malom mjerilu.
Prevedenim vježbama poboljšava se razumijevanje arhitekture u onoj mjeri u kojoj djeca usvoje da je cjelokupni čovjekov osjetilni aparat angažiran u precepciji prostora, da je njime čovjek uvjetovan u izborima i pri donošenju odluka. S obzirom da je tijelo mjera prostora, potrebno je razumjeti koje sve zahtjeve za udobnošću treba ispoštivati, da bi suživot u okruženju bio zadovoljavajući.

Prostor kao što je škola osnovni je generator društvene osjetljivosti i temeljna jedinica izobrazbu odgovornog pojedinca, javljaju iz škole Veli vrh."

Na stranici Društva arhitekata Istre piše:

"U proteklom razdoblju održane su dvije radionice iz serije programa sekcije DiA DAI u suradnji s OŠ Veli Vrh.

Teme su bile sljedeće:

- dimenzioniranje čovjekova okoliša (22.01.) - voditeljica: Danijela Perčić Tičić

- funkcionalne jedinice, raspored i tlocrt (12.02.) – voditeljica: Helena Sterpin

Svaka čovjekova intervencija u prostoru nastaje kao odgovor na njegove potrebe, stoga je svaki upotrebni predmet dimenzioniran prema čovjekovom tijelu. Proporcije ljudskog tijela u povijesti  su na razne načine izučavane, sve sa svrhom da se ustanove pravila i mjere u projektiranju kako pojedinih arhitektonskih/građevnih  elemenata ili elemenata opreme, tako i većih volumenskih sklopova.

Na radionici s temom dimenzioniranja cilj zadataka bio je da djeca shvate odnos između čovjeka i prostora koji čovjek stvara. Mjerenjem svojeg tijela došli smo do jedinične mjere za elemente opreme u okruženju, a tu smo mjeru primijenili i u izradi prostornog modela na kojem smo provjeravali odnose prenesene u dogovoreno mjerilo. Djeca su također stekla osnove vještine konstruiranja modela iz pripremljenog nacrta, što je arhitektima jedan od osnovnih alata za provjeru prostornih odnosa.

Na sljedećoj radionici bilo je govora o organizaciji životnog prostora prema stvarnim ili zamišljenim potrebama. Organizacija prostora u skladu s namjenom prikazuje se tlocrtom. Tlocrt je crtež kojim dajemo informacije graditeljima kako bi mogli sagraditi opipljive građevine. Polazeći od poznatih funkcionalnih jedinica i dovodeći ih u međusobne odnose, obrazložli smo na primjerima upečatljivih rješenja da postoje nebrojeni načini na koje je moguće vezati funkcionalne grupe kako bi se stvorila prostorna uzbuđenja.

Zadatak je bio prikazati svoju funkcionalnu shemu na vanjskoj konturi nekog od pripremljenih primjera tlocrtnih rješenja poznatih arhitekata, te tako složiti prostor svojih želja. Intervenirati se na zadanom tlocrtu moglo crtežom, kolažem ili kombiniranim tehnikama; plošno ili u tri dimenzije. Rezultat je raznolik: nacrtom se precizno određuje položaj elemenata spram cjeline, presjekom se ilustriraju aktivnosti u sklopu, plošnim kolažem određuju se funkcionalne grupe, a trodimenzionalne provjere već sve govore o korištenju."