Zovem se Ana Mišan, idem u peti razred. Iako sam nagovarala roditelje od vrtićkih dana da želim ići na penjanje, upisali su me na jedvite jade tek sa 7 godina. Do tada sam bila balerina. Početci su bili teški jer sam 2 godine zaostajala za konkurencijom, no zahvaljujući mojim trenerima Siniši, Hugu, Marku, i u početku Barbari, danas sam dostigla najbolje penjačice u Hrvatskoj što je u početku izgledalo nemoguće.

Tijekom ovih godina natjecala sam se na županijskim, državnim i međunarodnim natjecanjima. Vikendima smo odlazili u Sloveniju i Italiju na natjecanja ili pak u Kopar na treninge u značajno kvalitetnijoj dvorani. Također sam se natjecala sa pravim odraslim penjačima što mi je potaknulo još veću želju za penjanjem.

Danas sa svojih 11 godina mogu reći da sam dvostruka županijska prvakinja, da sam u Hrvatskoj u početku bila jedva među 25 natjecateljica, a ove godine spadam u top 5 penjačica, i to zato  jer sam u jednoj disciplini osvojila 5. mjesto, a u najdražoj disciplini 2. mjesto. Ta disciplina zove se težinsko (lead) u kojoj se penje jako visoko i dolazi do izražaja izdržljivost. Mislim da sam u ovoj disciplini najviše napredovala jer u toku korone treneri i roditelji su mi najviše pomagali. Pomagali su mi tako da sam jako često išla penjati u prirodu na prave stijene. Ne mogu vam opisati koliko je to dobar osjećaj visjeti na stijenama diljem Istre znajući da se nalazite najmanje na visini vodotornja na Vidikovcu.